Tolstoj je u romanu Napoleona prikazao poput neučinkovitog egomana, cara Aleksandra I. poput ispraznog demagoga kojeg jedino brine kako će povjesničari pisati o njemu a Kutuzova poput strpljivog i mudrog starca koji razumije ograničenja ljudske volje i planiranja. Posebno je zanimljivo što su ratne scene prikazane kao čisti kaos jer generali misle da mogu predvidjeti tijek djelovanja bitke, ali su one rezultat milijuna različitih prilika. Time se rat uzima kao simbol za život, gdje nijedan model ne može obuhvatiti beskrajne složenosti ljudskog ponašanja.[13] Smrt Andreja Bolkonskog smatra se jednom od najdojmljivijih u ruskoj književnosti. Pjer pak na kraju otkriva tolstojevsku istinu - da se mudrost ne nalazi u sustavima, nego u običnim procesima svakodnevnog života.[13]
Tolstoj Rat I Mir.pdf
2ff7e9595c
Kommentare